MILJACKA NAJMANJA RIJEKA SA NAJVIŠE MOSTOVA

Rijeka Miljacka najvećim dijelom protiče kroz Sarajevo, a duga je 35,9 km. Na ovoj rijeci nalazi se nekoliko desetina mostova, a neki potiču još iz Turskog doba pa sve do danas. Na Miljacki se nalazi više desetina mostova među kojima su najpoznatiji: Kozija ćuprija Šeher-Ćehajina ćuprija Careva ćuprija Latinska ćuprija (Principov most) Ćumurija most Drvenija most Čobanija most Ajfelov most Most Suade i Olge (Vrbanja most) Bosmalov most

Kozija ćuprija nalazi se u kanjonu rijeke Miljacke nekoliko kilometara istočno od starog centra grada Sarajeva. Put na kojem je premošćavala rijeku je čuveni carigradski drum, tj. put kojim se, u doba Osmanlijske vladavine, iz Sarajeva išlo ka istočnim dijelovima Carstva, sve do Carigrada. Kozija ćuprija je jedan od četiri stara mosta na području Grada koji su još uvijek sačuvani. Ostala tri mosta su Šeher-Ćehajina ćuprija, Latinska ćuprija i Rimski most (most na Plandištu kod Blažuja).[1]

Podataka o vremenu gradnje mosta je malo, i u dokumentima se navode samo okviri nastanka.[2] Ova ćuprija ima jedan luk sa dva kružna otvora.[3] Duga je 42 m, a široka 4,75 m. Raspon svoda joj je 17,5 m. Zidana je od krečnjaka i sedre.


Šeher-Ćehajina ćuprija nalazi se na Miljacki u historijskom središtu Sarajeva, u neposrednoj blizini Vijećnice. Šeher-Ćehajina ćuprija je danas nacionalni spomenik Bosne i Hercegovine. Prvi most sagrađen u osmanskom razdoblju, vjerovatno je bio izgrađen na mjestu starijeg srednjovjekovnog prijelaza rijeke. Malo se zna o izgradnji mosta. Prema jednom natpisu u Mostarskom gradskom arhivu, ćuprija je možda bila izgrađena već 1585./1586. godine. Samo ime mosta navodi na tumačenje da ga je podigao neki šeher-ćehaja Sarajeva. Po nekim izvorima most je izgrađen 1620. godine [1]. Postoji i jedan drugi historijski naziv za most, "Mustafa-pašin", koji se spomenuje u Sarajevskim novinama 1881. godine.

Po jednoj poznatoj priči, osnivač mosta je Hadži Husein Hodžić koji 1610. godine bijaše šeher-ćehaja Sarajeva. Po toj priči, odlučio je izgraditi most kad mu je jedini sin, Mustafa, otišao u Carigrad i odlučio da se ne vrati. Hadži Husein je uskoro umro, pa je gradnja obustavljena. No, nakon što je čuo vijesti o smrti njegovog oca, Mustafa se vratio i završio gradnju mosta. Prema priči, taj Mustafa Hodžić bijaše pokopan na Alifakovicu pored svoje žene.
 


Careva ćuprija ili Carev most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu.

Prvobitni most sagradio je plemić Isa-beg Isaković, malo niži od današnjeg (ispred ulaza u istoimenu džamiju - Careva džamija), u 15. vijeku, ali je srušen 1619. u poplavi. Hadži Husein-aga Haračić je sagradio kameni most sa tri stuba i četiri luka na istom mjestu, i radi oštećenja je rekonstruisan od strane Hadži Mustafe Bešlije 1792.

Za vrijeme Austro-Ugarske okupacije, most je srušen zbog lošeg stanja u kojem se nalazio, nakon čega je sagrađen novi po ugledu na prvobitni most. Most je sačuvao svoj izvorni naziv.



Latinska ćuprija (od 1918-1992 nosio naziv Principov most) je sarajevski most iz osmanlijskog perioda. Jedan je od najstarijih mostova u Sarajevu. Mijenjao se vremenom, od prvog drvenog mosta, koji je stajao na istom tom mjestu, pa sve do današnjeg oblika.

Prvi most na ovom mjestu je bio od drveta i spominje se u popisu Bosanskog Sandžaka iz 1541. Sagradio ga je sarač Husein, sin nekog Širmerda. Kameni most gradi sarajevski ajan Ali Ajni-beg godine 1565. Poplava koja je pogodila Sarajevo 1791. oštetila je most, a sredstva za njegovu obnovu izdvaja Hadži Abdulah Briga. Obnova je uslijedila 1798/99. godine. U obnovi su učestvovali domaći majstori, kako se spominje u tadašnjim dokumentima.[1]

Smatra se da je most imao četiri stuba na kojima je ležalo pet lukova, ali regulacijom Miljacke u XIX vijeku jedan stub biva zazidan, a ćuprija ostaje sa četiri luka. U masi iznad pilona možemo vidjeti dva olakšavajuća okulusa, koje vidimo i kao jedan od simbola grada u grbu Sarajeva. U doba Austro-Ugarske mostu su dodani konzolni trotoari. Građen je od sedre i krečnjaka.

Inače ovaj most je povezivao desnu obalu Miljacke sa dijelom grada gdje je stanovalo kršćansko (katoličko) stanovništvo, koje je u narodu bilo poznato kao Latinluk[2], pa je tako i dobio ime Latinska ćuprija. U blizini mosta je, godine 1914., izvršen atentat na prijestolonasljednika Austro-Ugarske monarhije nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu suprugu Sofiju, vojvotkinju Hohenberga (događaj poznat kao sarajevski atentat, i koji se uzima kao povod Prvog svjetskog rata, te im je na mostu podignut spomenik, koji je porušen 1918. Dijelovi spomenika se čuvaju u muzeju u Sarajevu. U periodu između dva svjetska rata, poslije Drugog svjetskog rata, pa do rata u Bosni i Hercegovini, most je nosio naziv mladića koji je izvršio atentat na ove ličnosti, Gavrila Principa, da bi mu se 1992. ponovo vratio stari naziv.



Ćumurija most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu. Most je sagradio Hadži Hasan 1556. godine,[1] i popravljan je nekoliko puta. Most je zamjenjen željeznim 1886. godine. Imenovan je po lužini ćumura kojeg su sabljari prenosili preko mosta, a njihove trgovine su bile locirane u blizini.[



Drvenija most u Sarajevu je sagrađen za vrijeme Austro-ugarske vladavine 1898. godine da spaja obale rijeke Miljacke. U blizini mosta na lijevoj obali se nalazila Vojna komanda i Prva gimnazija na desnoj. Kako je most često plavila nabujala Miljacka, '80.tih godina je drvena konstrukcija mosta zamjenjena betonskom, a drvena ograda je sačuvana. Most je obnovljen nakon rata 1995. godine. Sam most je mjesto gdje počinju ljubavi sarajevskih gimnazijalaca, jer se most nalazi između Prve gimnazije, Škole primjenjenih umjetnosti i Akademije scenskih umjetnosti, na jednoj i Privredne škole i Pedagoške akademije, na drugoj strani.

Osim ove Drvenije u Sarajevu su za vrijeme Osmanskog carstva i drugi mostova nosili naziv Drvenija. To su:

Drvenija most na Bentbaši[1], koji je služio za vađenje doplavljenog drveta i građe u Sarajevo,
Hadži-Bešlijina drvenija, između Šeherćehajine i Careve ćuprije,
i drugi drveni mostovi na Miljacki i na njenim pritokama.




Čobanija most je jedan od mostova preko Miljacke u Sarajevu.

Prvobitno drveni most je sagradio čoban Hasan Vojvoda 1557. godine,[1] a most je rekonstruisala Islamska vjerska zajednica za vrijeme šejha Kaimija, sarajevskog pjesnika. Stoga, ljudi ovaj most zovu i "šejhanija most" kao i "šejtanija most".

Godine 1886. željezni most je sagrađen na mjestu starog ali zbog lošeg oslonca most je propao. Na njegovom mjestu je sagrađen novi 1888. godine.



Ajfelov most ili željezni Skenderija most je jedan od mostova preko rijeke Miljacke u Sarajevu. Nalazi se u blizini sarajevske Skenderije. Prvobitni most izgrađen u XV stoljeću po nalogu Skender-paše, da bi povezivao građevine njegove zadužbine na obalama Miljacke. 1893. godine izgrađen je most sa željeznom ogradom uzvodno od prvobitnog. Navodno je projektovan u birou Gustava Eiffela, graditelja čuvenog Ajfelovog tornja u Parizu, ali ne postoji dokument koji to potvrđuje.




Most Suade i Olge ili Most Vrbanja je naziv za most u Sarajevu preko rijeke Miljacke. Ime je dobio po Suadi Dilberović i Olgi Sučić, prvim sarajevskim žrtvama rata u Bosni i Hercegovini, koje su poginule 5. aprila 1992. na tadašnjem Vrbanja mostu, od strane srpskih snajperista.[1] Most je prvobitno preimenovan u "Most Suade Dilberović" (6. april 1996) da bi poslije preimenovan u "Most Suade i Olge" (3. decembar 1999).[2] Danas se na mostu nalazi spomen ploča u sjećanje na ove dvije nevine žrtve na kojoj piše "Kap moje krvi poteče i Bosna ne presuši"



Most malezijsko-bosanskohercegovačkog prijateljstva ili "Bosmalov most" je naziv za most u Sarajevu preko rijeke Miljacke koji je sagrađen u sklopu pete sarajevske transverzale. Nalazi se u sarajevskom naselju Čengić Vila i spaja glavnu ulicu sa Bosmal City Centrom. Most je dovršen i otvoren 1. juna 2005. godine. Most su zvanično otvorili Mahatir bin Mohamad, malezijski premijer, član Predsjedništva BiH Sulejman Tihić, premijer Kantona Sarajevo Denis Zvizdić i predsjedavajuća Skupštine Kantona Sarajevo Meliha Alić. Za gradnju mosta utrošeno je 1,8 miliona KM, a novac je investirao Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo od takse koju je Bosmal platio za uređenje zemljišta.