Svjetski dan prava potrošača 15.mart-danas

Današnji potrošač treba sebe prepoznati kao aktivnog sudionika na tržištu ekonomskih roba i usluga, treba znati koja su njegova prava, ali i obveze i treba reagirati svaki put kada mu se čini da su njegova prava ugrožena.

Stoga se upravo on - informiran, educiran, osviješten i proaktivan potrošač - smatra jednim od najvažnijih segmenata zaštite potrošača i generatora gospodarstva općenito. Ombudsman kao institucija nije nadležan za izravno provođenje zakona (za što je nadležna izvršna vlast koja u tom smislu donosi provedbene akte), već za nadziranje provođenja zakona. U cilju bolje primjene pravnih propisa, a na temelju saznanja utvrđenih nadzorom, praksom i analizom predmetne oblasti, Ombudsman izdaje preporuke, mišljenja, instrukcije itd. koje bi trebale poboljšati primjenu odnosnih propisa tj. otkloniti postojeće nepravilnosti i smetnje. Ombudsman za zaštitu potrošača jest zagovornik utemeljenih pojedinačnih i kolektivnih prava potrošača.

Struktura žalbi

U 2012. godini zabilježena su brojna kršenja potrošačkih prava u gotovo svim oblastima u kojima se aktivno provodi politika zaštite potrošača.





Struktura žalbi koje je Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH zaprimila u prethodnom razdoblju, pokazuje da su se potrošači najviše žalili na telekome, banke, mikrokreditne organizacije, toplane, komunalna poduzeća i elektroprivrede.

Prema sektorima poslovanja, najviše žalbi se odnosilo na ekonomske usluge od općeg interesa, zatim na financijske usluge kao i na postupanja u okviru komercijalnih usluga.

Prema pravima koja su najčešće uskraćivana, potrošači su navodili pravo pristupa osnovnim robama i uslugama, pravo na izbor i pravo na naknadu štete i kompenzaciju.

Zabilježen je i porast broja slučajeva u kojima su se potrošačka prava kršila kroz ugrožavanja sigurnosti života i zdravlja potrošača.



Ekonomski interesi potrošača

Potrošač je uz svoju pravnu dimenziju nesporno i prvenstveno ekonomski fenomen. Naime, njegovo djelovanje na tržištu je u potpunosti određeno njegovim ekonomskim interesima. Upravo iz tog razloga se zaštita ekonomskih interesa potrošača (kao jedno od temeljnih proklamiranih prava potrošača) održava na efikasnost djelovanja tržišta kao i na efikasnost privređivanja. Zaštita ekonomskih interesa potrošača, između stalog, ogleda se u onemogućavanju monopolske pozicije određenih gospodarskih subjekata, jačanju konkurentnosti i otvorenosti tržišta, te sprječavanju i sankcioniranju neopravdanih poskupljenja određenih roba i usluga. Kao određeni pozitivni pomak na ovom području, vidimo činjenicu da je Konkurencijsko vijeće počelo raditi na predmetima sprječavanja konkurencije i monopolskog ponašanja, te je donijelo i prve odluke kojima se kažnjavaju oni koji ne poštuju odnosna pravila i propise.

Prethodnu godinu obilježila je teška materijalna situacija koja je dodatno otežala položaj potrošača i zaoštrila odnose na tržištu roba i usluga na teret prava i interesa potrošača.

U 2012. godini zaprimljen je značajan broj žalbi potrošača koji traže zaštitu ekonomskog interesa što se slobodno može protumačiti kao posljedica dugotrajno teške materijalne situacije. U takvim okolnostima, dio potrošača obraćao se Instituciji ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH s ciljem zaštite njihovih prava kao socijalno ugroženih pojedinaca i skupina. Također, neki potrošači su se obraćali Instituciji s ciljem dobivanja besplatne pravne pomoći. Premda Institucija ombudsmana za zaštitu potrošača u BiH nema mandat baviti se socijalnom politikom, niti pružati besplatnu pravnu pomoć, i takvim zahtjevima izlazilo se u susret u okvirima mogućnosti koje Institucija ima.



Od deklarativnog uvažavanja potrošača i njihovih prava prema stvarnoj i učinkovitoj zaštiti potrošačkih prava

Potrošač je strukturalno slabija strana u ugovornom odnosu s pružateljima roba i usluga, i zbog toga on s razlogom zaslužuje posebnu zaštitu svojih prava i interesa.

Poštivanje potrošača, njihovih prava i interesa, kako od strane pružatelja roba i usluga, tako i od strane nadležnih tijela i institucija, u BiH se vrlo često očituje samo na deklarativnoj razini, dok se u primjeni i provedbi potrošačkih prava pojavljuju brojne nepravilnosti.

Marketinško djelovanje i medijski istupi proizvođača i trgovaca stavljaju u prvi plan zadovoljstvo potrošača. U praktičnom postupanju se rijetko potvrđuje takvo opredjeljenje. Upravo suprotno, postalo je pravilo da su oni pružatelji usluga koji najviše oglašavaju svoje usluge ujedno označeni od strane potrošača kao i najčešći prekršitelji njihovih prava.

Veliku odgovornost u takvoj situaciji imaju nadležna regulatorna tijela koja su dužna odredbe Zakona za zaštitu potrošača (ZZP) implementirati u legislativu pojedinačnih sektora. Ovdje se misli prije svega na bankarski, energetski i sektor telekomunikacija, odnosno, na regulatorne agencije zadužene za te sektore. Komunalne usluge također treba regulirati na način da legislativa za te usluge bude usklađena sa Zakonom o zaštiti potrošača, što do sada nije bio slučaj.

Agencija za sigurnost hrane i Agencija za nadzor nad tržištem poduzimaju aktivnosti iz svojih nadležnosti i uspostavile su sustav brzog upozoravanja s ciljem zaštite života i zdravlja potrošača. Potrebno je i dalje raditi na kvalitetnijoj procjeni rizika i provjeri ispravnosti hrane i proizvoda koji se stavljaju u slobodan promet.

Stvaranje okruženja u kojem se na kvalitetan i učinkovit način može odvijati proces uspostave djelotvornih mjera zaštite potrošača je složen i dugotrajan proces koji zahtjeva aktivno sudjelovanje svih nositelja zaštite potrošača. Inspekcijski nadzor u suradnji s udrugama za zaštitu potrošača jeste važna karika u tom lancu, kao i zakonodavna i sudska vlast koje imaju presudnu ulogu u normiranju i sankcioniranju onih koji ne poštuju ili izravno krše propise iz oblasti zaštite prava potrošača.


radiotesanj.ba