Međunarodni dan maternjeg jezika /Po čemu je posebno poznat bosanski jezik
Bosanski jezik je poseban jer mi je najbliži, jer mi otvara nevjerovatne mogućnosti da stvaram, da pišem, da od slika u glavi oblikujem glasove, riječi kazala nam je nasa književnica Melida Travančić
Generalna skupština Ujedinjenih nacija priznala je rezolucijom ovaj praznik i odredila 2008. godinu za međunarodnu godinu jezika. Praznik je nastao na inicijativu Bangladeša (bivšeg Istočnog Pakistana). U toj državi 21. februara 1952. održani su protesti u organizaciji Pokreta za bengalski jezik, kada su policija i vojska ubile nekoliko studenata u Dhaki.[1]
Međunarodni dan maternjeg jezika redovno proslavljaju zemlje članice UNESCO-a kako bi promovirale jezičku i kulturnu raznolikost, te višejezičnost.
Na javnom mitingu 21. marta 1948. Mohammed Ali Jinnah, generalni guverner Pakistana, proglasio je urdu jedinim zvaničnim jezikom Zapadnog i Istočnog Pakistana. Narod Istočnog Pakistana (današnjeg Bangladeša), čiji je maternji jezik bengalski, počeo je protestovati protiv te odluke.
Studenti su odlučili održati proteste 21. februara 1952. kako bi pozvali da se cijeli Istočni Pakistan pobuni. Međutim, vlada se dan ranije pozvala na Član 144. Iako su studenti odlučili protestovati, ali pritom ne kršiti Član 144, policija je otvorila vatru i ubila nekoliko njih, a ranila stotine.
Čovjek je biće jezika. Svaki jezik, bez izuzetka je poseban i svaki jezik je novi svijet kojeg trebamo upoznati. Bosanski jezik je poseban jer mi je najbliži, jer mi otvara nevjerovatne mogućnosti da stvaram, da pišem, da od slika u glavi oblikujem glasove, riječi. On je, za mene, poseban jer na njemu nastaju moje pjesme. Čistom i melodičnom jeziku. Jezik je poezija koja nas okružuje.
Svaki dan istražujem jezik. Na njemu mislim, govorim i pišem i u sebi ga uređujem. Pjesma se ponekad u mašti rasprsne, jezik je sažima i oblikuje kaže za nas portal tesanjska književnica Melida Travančić.
radiotesanj.ba
