Intervju sa direktorom Instituta za zdravlje i sigurnost hrane Zenica, mr. sc. Muamerom Madrom
Saznajte kako INZ štiti vaše zdravlje i sigurnost hrane u ZDK-u.
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica (INZ) već godinama je ključni partner građanima, proizvođačima i institucijama kada je riječ o zaštiti zdravlja, sigurnosti hrane i vode. Tim povodom razgovarali smo sa direktorom Instituta, mr. sc. Muamerom Mađrom, o njihovoj misiji, svakodnevnom radu, izazovima i planovima.
1. Možete li nam ukratko predstaviti misiju i osnovne djelatnosti Instituta?
Institut za zdravlje i sigurnost hrane Zenica je osnovan sa jasnom misijom – da čuvamo i unapređujemo zdravlje stanovništva našeg kantona, ali i šire, kroz stručni rad, laboratorijske analize i edukaciju. Kada kažemo „sigurnost hrane i zdravlje“, to znači da pokrivamo širok spektar aktivnosti – od praćenja zdravstvene ispravnosti hrane i vode, kontrole proizvoda životinjskog i biljnog porijekla, pa sve do praćenja zaraznih i nezaraznih bolesti, epidemiologije, mikrobiologije, pa i zaštite životne sredine. Naš Institut je specifičan jer objedinjuje medicinsku, veterinarsku i struku zaštite bilja pod jednim krovom. To znači da možemo posmatrati cijeli lanac – od „njive do stola“, odnosno od primarne proizvodnje hrane, njenog puta kroz prerađivačku industriju i distribuciju, pa sve do trenutka kada dospijeva do potrošača. Osim laboratorijskih analiza, primarni dio naše misije je i edukacija građana, institucija i proizvođača, jer sigurnost hrane nije samo pitanje analize i kontrole, nego i znanja i odgovornosti svih učesnika u lancu. Spektar djelovanja je toliko širok da ne može biti obuhvaćen jednim intervjuom, emisijom, jer obuhvata od kontinuiranog prisustva naših stručnjaka u predškolskim i školskim ustanovama, gorespomenute kontrole hrane vode, usluga zaštite deratizacije, dezinfekcije, dezinsekcije, sanitarne tehnike, dozvola, knjižica, planova samokontrole, cijelog spektra mikrobioloških i hemijskih kontrola i analiza uzoraka... Kad je, naprimjer, Tešanj u pitanju, mi za građane u regionu koji gravitira Tešnju, sa specijalizovanom mjernom stanicom, već mjesecima, na sedmičnom nivou tokom sezone, odnosno većeg dijela godine, pratimo nivo polena i dajemo savjete koje građani mogu vidjeti kako na našoj stranici inz.ba tako i na našim kanalima na društvenim mrežama. Prisutni smo i u svim školskim objektima, većih privrednih postrojenja, pogotovo smo veoma aktivni partneri vodećih proizvođača hrane u regiji i općini Tešanj.
2. Koji su najčešći problemi koje uočavate u vezi sa sigurnošću hrane u ZDK-u?
Problemi koje mi uočavamo nisu specifični samo za naš kanton, već su slični širom regije. Najčešći izazov je nepravilno rukovanje i skladištenje hrane. To se posebno vidi tokom toplih ljetnih mjeseci, kada visoke temperature ubrzavaju kvarenje namirnica, a proizvođači i trgovci ne vode uvijek dovoljno računa o temperaturnim režimima. Drugi problem je što mali proizvođači, pogotovo oni koji rade u domaćim radionicama ili na imanjima, često nisu dovoljno educirani o standardima higijene i sigurnosti hrane. Oni proizvode kvalitetne domaće proizvode, ali ponekad se potkradu greške zbog nedostatka znanja ili sredstava. Također, u maloprodaji i ugostiteljstvu zna se desiti da osoblje ne poštuje sve higijenske procedure – primjerice, korištenje iste daske za rezanje sirovog mesa i povrća, ili neadekvatno pranje ruku. Sve te, naizgled male greške, mogu dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema. Mi u Institutu upravo tu vidimo prostor za djelovanje – ne samo kroz kontrolu i analize, nego i kroz edukaciju i stalnu komunikaciju sa proizvođačima i potrošačima. Na kraju želim naglasiti da je kontrola i nadzor kontinuirani i uprkos činjenici da se incidentna situacija svugdje i uvijek može dogoditi, smatram, a i analize to govore, ljudi u ZDK i BiH jedu i piju zdravu i kontroliranu hranu i vodu.
3. Kako Institut kontroliše i prati kvalitet hrane i vode?
Mi to radimo na nekoliko nivoa. Prvi i najvidljiviji je kroz naše akreditirane laboratorije. To znači da svaka analiza koju uradimo mora zadovoljiti međunarodne standarde, i rezultat naših nalaza vrijedi kao dokaz pred inspekcijama i sudovima. U laboratorijama se rade mikrobiološke analize, hemijske i toksikološke provjere, fizičko-hemijski parametri – ukratko, sve ono što može pokazati da li je hrana ili voda sigurna za upotrebu. Uzorci se uzimaju na terenu, i to planski, u saradnji s inspekcijskim organima, ali i na zahtjev proizvođača, distributera, škola, vrtića i pojedinaca. Drugi nivo je sistem monitoringa. Mi u kontinuitetu pratimo stanje hrane i vode u cijelom kantonu, kako bismo uočili trendove – recimo, ako se na nekom području pojavi povećan broj uzoraka vode koji ne zadovoljavaju propise, mi možemo na vrijeme reagovati i alarmirati javnost i nadležne službe. Ono što građani često ne vide je da Institut nije samo „mjesto za analize“, nego i ključni partner u sistemu javnog zdravlja – bez naših podataka inspekcije i zdravstvene ustanove ne bi imale osnovu za pravovremeno djelovanje.
4. Koje savjete biste dali građanima kako da prepoznaju sigurnu i kvalitetnu hranu?
Prvi i osnovni savjet je: kupujte hranu na mjestima koja su registrovana i pod kontrolom. To znači u trgovinama, na pijacama gdje su prodavači registrovani i imaju odobrenje, a izbjegavajte kupovinu iz „gepeka“ ili sa ulica. Drugo, uvijek čitajte deklaraciju. Datum proizvodnje, rok trajanja, način čuvanja, sastav – sve to su informacije koje vam mogu pomoći da odlučite da li je proizvod siguran. Treće, koristite vlastita osjetila – pogledajte boju, miris i teksturu hrane. Ako nešto izgleda ili miriše neuobičajeno, bolje je ne rizikovati. Također, kod kuće je jako važno poštovati pravila čuvanja hrane – frižider nije čarobna kutija, i on ima svoje zone. Meso i mliječni proizvodi trebaju biti u hladnijem dijelu, voće i povrće u posebnim ladicama. Hranu ne treba ostavljati dugo na sobnoj temperaturi, pogotovo gotova jela. Jednostavno rečeno: zdravlje počinje u kuhinji, i svako od nas može učiniti puno da ono što jedemo bude sigurno.
5. Da li Institut pruža edukacije ili radionice za proizvođače hrane i građane?
Da, to nam je jedan od prioriteta. Edukacije za proizvođače hrane radimo već godinama. To su obuke iz higijene, dobre proizvođačke i dobre higijenske prakse, kao i uvođenja HACCP sistema, što je danas standard u prehrambenoj industriji. Te edukacije nisu samo „papirologija“ – one u praksi znače sigurnije proizvode i bolju zaštitu potrošača. Za građane organizujemo radionice, javne tribine, kampanje. Nerijetko smo i u vašem kraju, jer proizvođači mesa, meda, stočari, mesari, kontinuirano imaju potrebu za novim edukacijama. U školama i vrtićima također kontinuirano radimo programe o zdravoj ishrani, higijenskim navikama, pa čak i o tome kako pravilno prati voće i povrće. Imamo i akcije u kojima učimo građane da prepoznaju znakove trovanja hranom i kako reagovati. Ljudi često misle da su edukacije „za stručnjake“, ali istina je da su one jednako važne i za običnog građanina koji kupuje i priprema hranu za svoju porodicu.
6. Koje nove projekte ili inicijative planirate u narednom periodu?
Planova imamo puno. Jedan od najvažnijih je kontinuirana modernizacija naših laboratorija novom opremom, koja će nam omogućiti brže i preciznije analize. Posebno želimo da radimo na uvođenju digitalnog sistema praćenja uzoraka – od trenutka kada se uzorak uzme na terenu, preko obrade u laboratoriji, pa sve do izdavanja nalaza. Time želimo podići transparentnost i olakšati komunikaciju sa našim korisnicima. Također, u kontinuirano su u toku edukativni projekti usmjereni na djecu i mlade – jer smatramo da su oni ključ za dugoročne promjene u odnosu prema zdravlju i higijeni. Radimo i na saradnji s međunarodnim partnerima, kako bismo preuzeli najbolje prakse i primijenili ih kod nas. Polako ZDK postaje mjesto gdje se stručno i kompetentno priča o zdravlju hrane i ljudi, a o tome pričaju najbolji stručnjaci koje BIH ima. Ukratko, naš cilj je da Institut ne bude samo mjesto gdje se rade analize, nego i centar znanja i inovacija u oblasti javnog zdravlja.
7. Kako građani mogu stupiti u kontakt s Institutom za informacije ili prijavu problema?
Vrlo jednostavno – mogu nas kontaktirati telefonom, putem e-maila ili preko naše zvanične web stranice. Tu su objavljeni svi kontakti, obrasci i upute. Upravo je INZ napravio svojevrsan presedan i „revoluciju“ kad su odnosi s javnosti u pitanju, jer tokom godine imamo više od 200 različitih informacija, obavijesti, edukativnih tekstova i objava, koje plasiramo kako lokalnim, tako i regionalnim medijima, a naši su stručnjaci kontinuirano, na zahtjev medija i gosti, daju izjave, savjete. Upravo je i ovaj intervju jedna od takvih prilika. Naravno, vrata Instituta su uvijek otvorena i za one koji žele lično doći i prijaviti problem ili postaviti pitanje. Mi se trudimo da budemo što dostupniji, jer vjerujemo da je povjerenje građana ključ našeg rada. Ako neko primijeti da je hrana sumnjiva, da voda nije ispravna, ili jednostavno želi provjeriti nešto, najbolje je da nam se javi. Mi takve prijave prosljeđujemo nadležnim inspekcijama i po potrebi odmah izlazimo na teren. Želimo da građani znaju da nisu sami – Institut postoji upravo da bi služio njima i da bi svi zajedno imali sigurnije i zdravije okruženje.
